Ponekad se zaželite topline, iako studeni dolazi s temperaturama od 15°C i sunčanim danima. Ponekad, ponekad trebate ispeći i kestene i uprljati prste čađom, zamijesiti tijesto s puno maslaca i prepustiti se toj terapiji uoči početka tjedna. Radnog tjedna.
Pitala me Nevena hoću li biti u subotu u Zagrebu.
“Naravno!” kažem ja.
Dolazi i Saša i njegova Nikolina. Ići ćemo na pivo, sjesti i pričati kao da se poznajemo oduvijek. Puno toga jedni o drugima već i znamo, čitamo jedni drugima misli preko priča na blogovima, vjerno pratimo slike na Instagramu i prijatelji smo na Facebooku.
Na moru vam sve ide lagano… Ujutro se pije čaj, pa kava, pa se jede voćna salata, pa se čitaju novine, pa se razmišlja o ručku. U mojoj se glavi svo to vrijeme vrte i misli oko raznih deserata, no moje želje za laganijom prehranom mi ne dopuštaju preveliku uživanciju u svim onim ovisničkim spojevima sa šećerom.
No i ovdje se nalazi jedna knjižica s receptima. Deserti opisani u njoj su laganiji, voćni, a vrlo lako se mogu opisati riječima – prozračno, pahuljasto, osvježavajuće.
Ovaj je recept objavljen prvi puta prije godinu dana i do danas je ostao jedan od omiljenih voćnih kolača kome god sam ga pripremala. Danas ga objavljujem iznova, s dodatnim savjetima i novim slikama.
U slastičarnice već dugo ne zalazim. Ima ih nekoliko koje su solidne i u čijim slasticama osjećam i nešto prirodno, ali većina (hrvatskih) slastičarnica me već davno razočarala. Tako sam nedavno bila uvjeravana da su slastice na jednoj zagrebačkoj lokaciji fantastične, fine, skoro pa da ispunjavaju snove… sve dok ih sama nisam probala. Na kilometre vidim margarin u kremama, suhe biskvite, žilava tijesta, a okus kod kojeg bi se trebalo moći razaznati namirnice, dijelove kolača, kod kojeg bi se trebala moći osjetiti svježina, pravi maslac, pravo slatko vrhnje, svježe voće – postaje neka nedefinirana smjesa masti i šećera.
I neće me više uvjeriti ni tuđe preporuke, ni lokacije u centru grada ni šarenilo boja i oblika slastica – želim pravo, iskreno, inovativno, domaće, sa srcem. Drukčije ne priznajem.
Anja kuha 