Ovo je torta kojoj ne treba neki poseban uvod, recept je dovoljan sam po sebi. Prije sam ju uvijek od mame dobivala za rođendan, sad sam je ja radila njoj. Meni je ovo najfinija torta, probala sam i radila različite, ali ova mi je najbolja. 🙂

Biskvit bez brašna, kuhana čokoladna krema, fini okus lješnjaka i lagana aroma ruma… Mislim da ništa više nije potrebno. 🙂

Stigla sam doma. Bez ikakve ideje o tome kakvu tortu želim, išla sam na šišanje nakon dugo vremena. Kasnije na kavu. Bilo je vruće, znojila sam se u prozračnoj haljinici, nova frizura se topila zajedno sa mnom.

“Kakvu tortu misliš raditi?” – pitanje koje me salijetalo danima i iskreno, već mi je išlo na živce.
Ne zato jer su svi bili znatiželjni, nego zato što sama nisam znala što da radim i  koje okuse želim.   A vjerujte mi, ako ja nemam plan u glavi, nacrt torte u mislima i osjećaj okusa na jeziku, onda je vrijeme za brigu.

U tom sam trenutku sjedila na kavi i opet čula isto pitanje. Ispalila sam u istom trenu: 3 čokoladna biskvita natopljena baileysom, krema od mascarponea, bijele čokolade i slatkog vrhnja, čokoladni ganache. Ah da, i jestive šljokice 🙂 Ko da sam već danima znala što želim 😀

To popodne nastala je aromatična i poprilično velika torta, zasitna i čokoladna, s laganom kremom. Ukrašena je “puslicama” od čokoladne ganache kreme, kakao prahom, jestivim šljokicama i lavandom.