Prije godinu dana počela sam pisati ovaj blog. Tada sam mislila kako puno toga znam, a danas znam da mnogo toga još uvijek ne znam. I ne, to ne znači da moje znanje stagnira ili da nisam naučila ništa novo – naprotiv, naučila sam toliko da sam i počela shvaćati kako sam tek ušla u to divovsko, ogromno područje u kojem se nalaze sve meni najdraže slatke stvari.
Ponekad vas malo toga može spasiti od nervoze pred obavezama. Jučer je za mene to bila kava sa Sanjom, ponekad je to odlazak u kino s Miom ili šetnja s Filipom. Nema tu mudrosti, samo velika prijateljstva i puno ljubavi, a za sve ostalo, tu su fini kolači 🙂
Odmah ću vam reći, po meni, najvažniji savjet za pripremu macaronsa – nemojte imati previše strahopoštovanja prema njima. Ja sam imala, dvaput. I dvaput mi se obilo o glavu. Tj. dvaput mi se obilo o njihovo famozno stopalo. Tj. nije ga bilo. Ili ga je bilo pa je splasnulo. Ili su popucali. Ili su bili premekani. Prevlažni. Pretvrdi.
I onda mi je prekipilo. Pa ja znam napraviti kekse, zbilja znam. Znam raditi s bjelanjcima, znam što znači previše izmiksati i znam što znači premalo izmiksati. Neću više slušati milijun savjeta, idem raditi baš onako kako ja znam i kako oduvijek radim.
I onda se opet približite onoj brojci od skoro 10 vrsta kolača s milijun kombinacija suhog voća i oraščića. Odjednom su vam sve posude zaprljane i nemate više ni čiste odjeće jer vam je svaka majica u stanju čokoladnog šoka. A bome ste i vi u totalnoj šećernoj komi.
Ovaj je za tetu Vesnu koja je dala recept i koji mi se svidio čim sam kolač probala. Zapravo, ni ne znam je li ovo kolač ili je neka vrsta pite? Zapravo, najsličniji je zlevanki, pa će to od sada i biti. Ali, kako god bilo, s tikvom/bučom/bundevom je. I fino je, jako fino 🙂
Anja kuha 